Zlato je
neizostavan element u procesu proizvodnje suvremenih elektroničkih uređaja.
Kada kažemo suvremenih elektroničkih uređaja mislimo i na one uređaje
proizvedene osamdesetih pa na ovamo. Čak što više, veća količina zlatnog
sadržaja može se pronaći u starijim uređajima nego o novijim, a razlog tome je
tehnologija proizvodnje, odnosno njezin napredak i preciznija izrada.
Preciznost u
izradi elektronike dovela je do toga da se zlato može iskoristiti u što boljem
( ekonomski opravdanom ) omjeru i sa što manje škarta. To je glavni razlog zbog
kojeg se u starijim uređajima može pronaći veća količina zlata ili drugih
plemeniti i vrijednih metala.
Glavnu razliku u
količini zlata po jedinici težine ili komadu, pa i po volumenu možemo uočiti u
proizvodnji procesorskih čipova. Naime, stari procesori koji su se koristili u
osobnim računalima krajem osamdesetih, i početkom devedesetih u sebi sadržavaju
znatno veću količinu zlata od ovih novijih generacija procesora. Tako imamo da
jedan procesor oznake 486 u sebi može da krije od 0.5 do čak 1 grama zlata po
jedinici, dok današnji više-jezgreni procesori jedva da vrijede reciklirati.
Isto vrijedi za
gotovo svaki elektronički uređaj.
Recikliranje
zlata iz elektroničkog otpada u biti još nije ni doživjelo svoj vrhunac. Tek
sada, dok ovo pišemo taj proces zaživljava, i ide ka tome da se u što većoj
mjeri ljudi usmjere recikliranju umjesto otkopavanju zlata iz rudnika.
Sam proces
reciklaže je dobar za očuvanje naše planete, očuvanje okoliša a dosta je
jeftiniji. Ekonomska računica je u biti glavna stavka koja ide u korist
recikliranju.
Da bi se proizveo
i prodao bilo koji elektronički uređaj, on treba da zamijeni neki stari već
korišteni. U tom krugu do izražaja dolazi recikliranje starih elektroničkih
uređaja. Uzmimo u obzir da je za proizvodnju i novog i starog uređaja bilo
neophodno koristiti zlato, srebro, plastiku, bakar isl.. pa imamo veoma
jednostavan primjer potrebe za recikliranjem dotrajalog elektroničkog otpada.
Postupak
recikliranja starog elektroničkog otpada nije lagan, no ukoliko se shvati kao
unosan posao nije puno niti rizičan a u najmanju ruku je dosta dobro isplativ.
Glavna sirovina su otpadni materijali. Dakle kao sirovinu kupujete uređaje i
komponente koje ljudima više nisu potrebne. U većini slučajeva zastarjele i
pokvarene stvari ljudi bacaju, a ako im osposobite adekvatno mjesto za
odlaganje takvog otpada imate potencijalno osiguranu mrežu nabavke sirovine.
Prikupljeni
materijal treba da se pregleda, te da se uradi separacija. Plastični dijelovi
se, logično trebaju da odvoje od metala, raznih limeni komada, stakla, i
štampanih ploča. Ukoliko idete na kompletnu reciklažu i sakupljate sve
materijale tada se separacija odvija detaljno. Svaki materijal treba de se grupiše
po svojim karakteristikama i sastavu. Zlato je tek jedna stavka, doduše najvrjednija,
u procesu recikliranja, no za pravi posao treba se okrenuti prikupljanju bakra,
aluminija, paladija, platine i slično.
Pošto govorimo o
recikliranju zlata u ovom koraku ćemo kao primjer navesti baš taj element. Kada
su svi materijali grupisani možemo krenuti sa recikliranjem zlatnih dijelova,
odnosno pozlaćenih jer se u elektroničkom otpadu teško može pronaći čisto
zlato. Zlato se uvijek nanosi kao slij na neki bazni metal, tek u rijetkim
slučajevima i kao čisto zlato, u nekim posebnim čipovima ili procesorima. Kada
se prikupe svi dijelovi sa pozlatom potrebno je pristupiti procesu izdvajanja
čistog zlata iz njih.
U ovom koraku
morate biti oprezni. Potrebno je koristiti kiseline, a prema tome i pridržavati
se nekih osnovnih pravila. Prostor u kojem radite treba da bude propisno
ventiliran, i prozračan. Za rad koristite odijelo koje štiti od mogućeg dodira
sa kiselinom, zaštitne naočale i gumene rukavice. Čitav proces izdvajanja zlata
treba da se odvija sa alatima posebno rađenim za korištenje u laboratorijima.
Posuda u kojoj se otapa i izdvaja zlato treba da bude od stakla, kakve se i
koriste za rad sa kemikalijama, a sve ostale radnje prilagoditi pravilima
struke.
Dijelovi koji u
sebi sadrže zlato trebaju da se obrade u mješavini dviju kiselina koja se
naziva zlatotopka. Naziv je dobila baš po tome što topi zlato, a jedna je od
rijetkih mješavina koje to mogu. Zlato je plemeniti metal a to znači da je jako
otporan na koroziju i ostale 'napade' iz okoline pa tako ima i jaku otpornost
na djelovanje sa kiselinama. Ipak, zlatotopka svojim kemijskim djelovanjem
odlično rastapa zlato.
Rastopljeno
zlato, i bazni metal se rastopi te atomi zlata ostaju 'zarobljeni' u tekućini.
U ovom koraku bitno je zlato vratiti u kruto stanje, odnosno potrebno je atome
zlata spojiti da bi dobili količinsku vrijednost tog elementa.
Da bi zlato
vratili iz tekućeg medija u stanje u kojem nam je i potrebno koristimo sodium
metabisulfit. To je bijela praškasta tvar koja u zlatotopki djeluje sa atomima
zlata te ih sakuplja izvan tekućine. Tom reakcijom zlato koje se formira pravi
talog na dnu staklenke koji još uvijek ne izgleda kao zlato. Ipak, kada se talog
obradi, te na kraju rastopi kao produkt imamo 24 karatno zlato u jednom komadu.
Na videu možete primijetiti
i dodavanje leda u zlatotopku, što se radi da bi se spriječilo naglo povećanje
temperature ( ključanje ) tekućine prilikom djelovanja sa sodium
metabisulfitom.
Još jednom
obratite pozornost i na opremu za rad te laboratorij u cijelosti. Važno je
istaknuti da se radi o dosta opasnom procesu te ako niste spremni da se
pridržavate osnovnih mjera opreza bolje da posao prepustite nekom drugom.