Što je točno elektronički otpad i zbog čega ga je dobro reciklirati?

Elektronički otpad je neformalno ali veoma popularno ime za sve elektroničke uređaje koji su na kraju svog radnog vijeka. Zbog štetnih kemijskih spojeva koje ovi uređaji sadrže u sebi oni se ubrajaju u kategoriju opasnih otpada, a kao takvi se odlažu u posebno propisane kontejnere i kasnije recikliraju u posebnim reciklažnim stanicama.

Kemijski spojevi koji se mogu pronaći u elektroničkom otpadu su: silicij, kadmij, arsen, olovo, živa, krom, berilij, fosfor i još neki drugi.

Kadmij se najčešće može pronaći u matičnim pločama osobnih računala, a matične ploče su usput najtraženija sirovina za recikliranje jer u sebi sadrži veliki procent zlata.

Olovo se često može pronaći u raznim monitorima, a svrha mu je smanjiti zračenje dok monitor radi.

Fosfor se pronalazi u katodnim cijevima, pa možemo zaključiti da se ovaj element može pronaći u gotovo svim starijim monitorima poznatim pod nazivom CRT.

Kako reciklirati elektronički otpad?

Sony Corporation tvrtka je došla na ideju da umjesto rastavljanja stare elektroničke opreme, tu istu uskladište u stare napuštene otvore rudnika. Neki od takvih otvora u sebe mogu primiti i do 70 milijardi računala, a kasnije bih se iz te takozvane urbane rude moglo vaditi metale poput bakra, zlata, željeza, stakla pa na posljetku bi se vadila i plastika i drugi nemetalni elementi.

Računala u sebi sadrže veći procent bakra nego ruda bakra. Za jednu tonu bakra potrebno je iskopati i preraditi 19 tona sirovine u obliku kamena koji je prekriven tim metalom.

Spomenuta ideja još uvijek stoji kao ideja, a sve dok se traže bolja rješenja za recikliranje otpada ono se i dalje obavlja rastavljanjem i sortiranjem dijelova koji se kasnije recikliraju.

Četiri metode koje se upotrebljavaju za recikliranje elektronskog otpada su:

-          Rastavljanje opreme, ručno odvajanje dijelova koji se mogu ponovno upotrijebiti u proizvodnji

-          Mehaničko uklanjanje, uklanjanje štetnih dijelova a zatim usitnjavanje i rezanje da bi se uklonili upotrebljivi dijelovi kao plastika i traženi metali

-          Spaljivanje i prečišćivanje, nakon što se spale gorivi dijelovi mogu se izdvojiti metali

-          Kemijski procesi, plemeniti metali mogu se ukloniti iz tiskanih ploča putem raznih kemijskih procesa. Jedan odnajpoznatijih kemijskih procesa za recikliranje zlata iz elektronskih elemenataje korištenje kemijskog spoja zlatotopka, ili kraljevska voda.

Cijena zlata, potraga za zlatom – recikliranje elektronskog otpada

Zlato je oduvijek bilo jedan od najcjenjenijih metala koje čovjek poznaje. Ovih dana cijena i potražnja za zlatom je u stalnom porastu a pretpostavka je da će taj trend nastaviti rasti.

Cijena zlata dovela je do toga da je recikliranje elektronike i ostalih uređaja koji sadržavaju zlato postalo isplativ posao. Recikliranje elektronike i elektroničkih uređaja isplativo je čak i ako se radi u 'kućnoj radinosti', odnosno manjem obimu.

Recikliranje zlata danas je tražen pojam na Internet. Dosta ljudi u ovoj krizi posežu za prodajom svog starog nakita, polomljenih ogrlica i slično, no međutim ima i onih malo spremnijih koji žele da od trgovine zlatom naprave biznis.

Naime, recikliranje elektronskog otpada i proizvodnja zlata iz njega može da bude veoma unosan posao.

Potražnja za zlatom postala je tako jaka da se o prodaji gotovog proizvoda uopće ne trebate brinuti. Vaš jedini problem jeste kako točno reciklirati otpad i dobiti zlato iz njega?.

Pokušajte pronaći odgovore na pitanja putem interneta ili nekih starih knjiga. Jedan link na kojem su objašnjene mnoge, ALI ne sve, stvari vezane uz prikupljanje otpada, separaciju, recikliranje zlata i prodaju zlata jeste www.goldinpc.com .

Ako želite pak malo detaljnije i konkretnije proučiti problematiku vezanu za reciklažu otpada i proizvodnju čistog zlata iz njega tada potražite i druge izvore po internetu. Starije knjige mogu biti veoma korisne ako se želite baviti ekstrakcijom zlata iz otpada.

Naime otapanje zlata sa drugih metala i 'nečistoća' izvodi se pomoću kiselina pa taj posao smatramo izrazito opasnim. Kiseline koje se koriste u otapanju zlata dosta dobro su poznate i služe isključivo za tu namjenu, no ipak zbog karakteristika tih kiselina treba biti veoma oprezan.

Najpoznatija kiselina za otapanje zlata zove se zlatotopka, ili na emgleskom Aqua regia. To je u biti mješavina dviju drugih kiselina koja odlično otapa zlato. Zanimljivo je da niti jedan od te dvije kiseline ne može otopiti zlato samostalno, tek u zajedničkom djelovanju kiseline reagiraju sa zlatom i razgrađuju ga u otopinu.

Dvije kiseline koje tvore zlatotopku ili carsku vodu su dušična i kloridna kiselina. Smjesa se sastoji od koncentracija dviju kiselina u omjeru 1:3.  Zlatotopka pored zlata može da služi i kao otapalo platine, te nekih drugih plemenitih metala. Potrebno je istaknuti da zlatotopka neće otopiti srebro, naime sa njim tvori netopljivi klorid.

Kako otopiti zlato?

Prilikom recikliranja zlata, ili iskapanja zlatne rude te prerade rude u zlato bitan proces je kemijski otopiti zlato. Treba znati da je zlato rijedak metal, plemenit i veoma cijenjen. Prilikom dobivanja zlata iz rude potrebne su ogromne količine sirovine. Za jedan gram čistog zlata potrebno je više tona iskopane rudače iz koje se dobiva zlato.

Da bi izdvojili zlato iz sirovine te dobili traženu čistoću zlatnog komada potrebno je koristiti kemijski proces. Zbog svojih osobina zlato je veoma postojan metal, među ostalim i teško topljiv, antikorozivan i odličan provodnik. Da bi izdvojili zlato iz sirovine za preradu potrebno se koristiti dobro poznatom metodom otapanja zlata pomoću kiseline 'Aqua regia' ili prevedeno Zlatotopka.

Sama riječ zlatotopka govori nam o kakvoj tekućini je riječ. Naime zlatotopka je jedan od rijetkih kiselina 'spoj kiselina' koja može da otapa zlato. Zlatotopka je u biti spoj dviju kiselina, od kojih niti jedna ne može otopiti zlato samostalno – bez djelovanja druge kiseline.

Ako bi pokušali otopiti zlato u klorovodičnoj kiselini, od reakcije sa zlatom ne bi vidjeli ništa. Da bi dobili reakciju kakvu želimo uz klorovodičnu kiselinu dodajemo još i dušičnu kiselinu. Sada imamo spoj 'Aqua regia' kod nas poznat kao zlatotopka koji oksidira zlato i gradi kemijski spoj HAuCl4.

Ako smo zlatni komad uronili u određenu količinu zlatotopke možemo vidjeti reakciju kiseline sa zlatom. Naime, kroz neko vrijeme zlato će se rastopiti i 'nestati' u tekućini. Vađenje zlata iz tekućine koja ima kemijski sastav HAuCl4 je proces u kojem zapravo i dobivamo 99% čist zlatni prah. Izdvajanje atoma zlata iz zlatotopke se obavlja pomoćumetabisulfitnog praha, a kako točno izgleda proces pogledajte na videu. Na ovomlinku je detaljno prikazan postupak izdvajanja zlata iz zlatotopke.

Postupak obrade, izdvajanja zlata iz primjesa se može uraditi i u slučaju da se bavite recikliranjem zlata. Ukoliko imate reciklažni otpad, na primjer zlatom obložene metalne vodiče i slično, pomoću zaltotopke izdvajate zlato i proizvodite ga u čistoći 99% i više.

Rad sa kiselinama je opasan pa stoga treba biti oprezan i znati kako se rukuje s njima. Također se treba držati mjera opreza te imati odgovarajuću zaštitnu odjeću. Mjesto za rad treba biti opremljeno za rad sa opasnim kemikalijama.

Kako reciklirati zlato iz elektroničkog otpada?

Zlato je neizostavan element u procesu proizvodnje suvremenih elektroničkih uređaja. Kada kažemo suvremenih elektroničkih uređaja mislimo i na one uređaje proizvedene osamdesetih pa na ovamo. Čak što više, veća količina zlatnog sadržaja može se pronaći u starijim uređajima nego o novijim, a razlog tome je tehnologija proizvodnje, odnosno njezin napredak i preciznija izrada.

Preciznost u izradi elektronike dovela je do toga da se zlato može iskoristiti u što boljem ( ekonomski opravdanom ) omjeru i sa što manje škarta. To je glavni razlog zbog kojeg se u starijim uređajima može pronaći veća količina zlata ili drugih plemeniti i vrijednih metala.

Glavnu razliku u količini zlata po jedinici težine ili komadu, pa i po volumenu možemo uočiti u proizvodnji procesorskih čipova. Naime, stari procesori koji su se koristili u osobnim računalima krajem osamdesetih, i početkom devedesetih u sebi sadržavaju znatno veću količinu zlata od ovih novijih generacija procesora. Tako imamo da jedan procesor oznake 486 u sebi može da krije od 0.5 do čak 1 grama zlata po jedinici, dok današnji više-jezgreni procesori jedva da vrijede reciklirati.

Isto vrijedi za gotovo svaki elektronički uređaj.

Recikliranje zlata iz elektroničkog otpada u biti još nije ni doživjelo svoj vrhunac. Tek sada, dok ovo pišemo taj proces zaživljava, i ide ka tome da se u što većoj mjeri ljudi usmjere recikliranju umjesto otkopavanju zlata iz rudnika.

Sam proces reciklaže je dobar za očuvanje naše planete, očuvanje okoliša a dosta je jeftiniji. Ekonomska računica je u biti glavna stavka koja ide u korist recikliranju.

Da bi se proizveo i prodao bilo koji elektronički uređaj, on treba da zamijeni neki stari već korišteni. U tom krugu do izražaja dolazi recikliranje starih elektroničkih uređaja. Uzmimo u obzir da je za proizvodnju i novog i starog uređaja bilo neophodno koristiti zlato, srebro, plastiku, bakar isl.. pa imamo veoma jednostavan primjer potrebe za recikliranjem dotrajalog elektroničkog otpada.

Postupak recikliranja starog elektroničkog otpada nije lagan, no ukoliko se shvati kao unosan posao nije puno niti rizičan a u najmanju ruku je dosta dobro isplativ. Glavna sirovina su otpadni materijali. Dakle kao sirovinu kupujete uređaje i komponente koje ljudima više nisu potrebne. U većini slučajeva zastarjele i pokvarene stvari ljudi bacaju, a ako im osposobite adekvatno mjesto za odlaganje takvog otpada imate potencijalno osiguranu mrežu nabavke sirovine.

Prikupljeni materijal treba da se pregleda, te da se uradi separacija. Plastični dijelovi se, logično trebaju da odvoje od metala, raznih limeni komada, stakla, i štampanih ploča. Ukoliko idete na kompletnu reciklažu i sakupljate sve materijale tada se separacija odvija detaljno. Svaki materijal treba de se grupiše po svojim karakteristikama i sastavu. Zlato je tek jedna stavka, doduše najvrjednija, u procesu recikliranja, no za pravi posao treba se okrenuti prikupljanju bakra, aluminija, paladija, platine i slično.

Pošto govorimo o recikliranju zlata u ovom koraku ćemo kao primjer navesti baš taj element. Kada su svi materijali grupisani možemo krenuti sa recikliranjem zlatnih dijelova, odnosno pozlaćenih jer se u elektroničkom otpadu teško može pronaći čisto zlato. Zlato se uvijek nanosi kao slij na neki bazni metal, tek u rijetkim slučajevima i kao čisto zlato, u nekim posebnim čipovima ili procesorima. Kada se prikupe svi dijelovi sa pozlatom potrebno je pristupiti procesu izdvajanja čistog zlata iz njih.

U ovom koraku morate biti oprezni. Potrebno je koristiti kiseline, a prema tome i pridržavati se nekih osnovnih pravila. Prostor u kojem radite treba da bude propisno ventiliran, i prozračan. Za rad koristite odijelo koje štiti od mogućeg dodira sa kiselinom, zaštitne naočale i gumene rukavice. Čitav proces izdvajanja zlata treba da se odvija sa alatima posebno rađenim za korištenje u laboratorijima. Posuda u kojoj se otapa i izdvaja zlato treba da bude od stakla, kakve se i koriste za rad sa kemikalijama, a sve ostale radnje prilagoditi pravilima struke.

Dijelovi koji u sebi sadrže zlato trebaju da se obrade u mješavini dviju kiselina koja se naziva zlatotopka. Naziv je dobila baš po tome što topi zlato, a jedna je od rijetkih mješavina koje to mogu. Zlato je plemeniti metal a to znači da je jako otporan na koroziju i ostale 'napade' iz okoline pa tako ima i jaku otpornost na djelovanje sa kiselinama. Ipak, zlatotopka svojim kemijskim djelovanjem odlično rastapa zlato.

Rastopljeno zlato, i bazni metal se rastopi te atomi zlata ostaju 'zarobljeni' u tekućini. U ovom koraku bitno je zlato vratiti u kruto stanje, odnosno potrebno je atome zlata spojiti da bi dobili količinsku vrijednost tog elementa.

Da bi zlato vratili iz tekućeg medija u stanje u kojem nam je i potrebno koristimo sodium metabisulfit. To je bijela praškasta tvar koja u zlatotopki djeluje sa atomima zlata te ih sakuplja izvan tekućine. Tom reakcijom zlato koje se formira pravi talog na dnu staklenke koji još uvijek ne izgleda kao zlato. Ipak, kada se talog obradi, te na kraju rastopi kao produkt imamo 24 karatno zlato u jednom komadu.

Da bi procesizdvajanja zlata bolje razumjeli predlažemo da pogledate video.

Na videu možete primijetiti i dodavanje leda u zlatotopku, što se radi da bi se spriječilo naglo povećanje temperature ( ključanje ) tekućine prilikom djelovanja sa sodium metabisulfitom.

Još jednom obratite pozornost i na opremu za rad te laboratorij u cijelosti. Važno je istaknuti da se radi o dosta opasnom procesu te ako niste spremni da se pridržavate osnovnih mjera opreza bolje da posao prepustite nekom drugom.

Zlatotopka ili Aqua regia

Najvažnija stvar u čitavoj priči o recikliranju zlata je poznavanje spoja koji zovemo zlatotopka. Engleska riječ za ovaj spoj je Aqua regia, a radi se o spoju kiselina koje otapaju zlato i još neke plemenite i vrijedne metale. Sama riječ zlatotopka govori o kakvoj kiselini se radi, a njeno postojanje je bitno zbog toga što je ovo jedini poznati spoj koji samostalno svojom reakcijom djeluje na atome zlata i razdvaja ih, nakon čega uz pomoć trećeg spoja iz zlatotopke dobijemo gotovo sto posto čisto zlato.

Djelovanje ove kemikalije na zlato ćemo kasnije detaljnije objasniti, a do tada pokušajte na internetu pronaći što više informacija o ovoj 'zlatnoj' tekućini.

recikliranje zlata pomoću zlatotopke