Što je točno elektronički otpad i zbog čega ga je dobro reciklirati?

Elektronički otpad je neformalno ali veoma popularno ime za sve elektroničke uređaje koji su na kraju svog radnog vijeka. Zbog štetnih kemijskih spojeva koje ovi uređaji sadrže u sebi oni se ubrajaju u kategoriju opasnih otpada, a kao takvi se odlažu u posebno propisane kontejnere i kasnije recikliraju u posebnim reciklažnim stanicama.

Kemijski spojevi koji se mogu pronaći u elektroničkom otpadu su: silicij, kadmij, arsen, olovo, živa, krom, berilij, fosfor i još neki drugi.

Kadmij se najčešće može pronaći u matičnim pločama osobnih računala, a matične ploče su usput najtraženija sirovina za recikliranje jer u sebi sadrži veliki procent zlata.

Olovo se često može pronaći u raznim monitorima, a svrha mu je smanjiti zračenje dok monitor radi.

Fosfor se pronalazi u katodnim cijevima, pa možemo zaključiti da se ovaj element može pronaći u gotovo svim starijim monitorima poznatim pod nazivom CRT.

Kako reciklirati elektronički otpad?

Sony Corporation tvrtka je došla na ideju da umjesto rastavljanja stare elektroničke opreme, tu istu uskladište u stare napuštene otvore rudnika. Neki od takvih otvora u sebe mogu primiti i do 70 milijardi računala, a kasnije bih se iz te takozvane urbane rude moglo vaditi metale poput bakra, zlata, željeza, stakla pa na posljetku bi se vadila i plastika i drugi nemetalni elementi.

Računala u sebi sadrže veći procent bakra nego ruda bakra. Za jednu tonu bakra potrebno je iskopati i preraditi 19 tona sirovine u obliku kamena koji je prekriven tim metalom.

Spomenuta ideja još uvijek stoji kao ideja, a sve dok se traže bolja rješenja za recikliranje otpada ono se i dalje obavlja rastavljanjem i sortiranjem dijelova koji se kasnije recikliraju.

Četiri metode koje se upotrebljavaju za recikliranje elektronskog otpada su:

-          Rastavljanje opreme, ručno odvajanje dijelova koji se mogu ponovno upotrijebiti u proizvodnji

-          Mehaničko uklanjanje, uklanjanje štetnih dijelova a zatim usitnjavanje i rezanje da bi se uklonili upotrebljivi dijelovi kao plastika i traženi metali

-          Spaljivanje i prečišćivanje, nakon što se spale gorivi dijelovi mogu se izdvojiti metali

-          Kemijski procesi, plemeniti metali mogu se ukloniti iz tiskanih ploča putem raznih kemijskih procesa. Jedan odnajpoznatijih kemijskih procesa za recikliranje zlata iz elektronskih elemenataje korištenje kemijskog spoja zlatotopka, ili kraljevska voda.

Tona elektronskog otpada sadrži više zlata nego tona rude zlata

Tona rude zlata prema nekim procjenama u prosjeku u sebi sadrži tek 5 grama čistog zlata. Elektronski otpad za reciklažu u prosjeku sadrži između 40 i 60% više zlata. Da budemo precizniji, tona mikročipova koji se koriste u preciznoj elektronici u sebi sadrži oko 200 grama čistog zlata. Još više zlata se može pronaći u toni mobitela, negdje oko 300 grama.

Ovi detalji nam govore da recikliranjem određene mase elektronskog otpada možemo dobiti oko 50% više zlata nego da recikliramo istu količinu 'masu' rude zlata.

Da bi se proizveo bilo koji dio elektronske opreme potrebno je koristiti neki od vrijednih i plemenitih metala. Procjenjuje se da se na godinu iskoristi više od 320 tona zlata u proizvodnji elektronike poput osobnih računala, mobitela, fiksnih telefona, navigacijskih uređaja i slično. Ta vrijednost prelazi 16 milijardi dolara, a samo se 15% te vrijednost na kraju reciklira. Sve ostalo 'propadne' u primitivnim reciklažama koje rade izvan granica zakona u nepovoljnim radnim uvjetima ne prijavljujući zaradu, ili obrt uopće.

Recikliranje zlata je u današnje vrijeme postalo veoma popularno i unosno kao posao. Naime, iskopavanje zlata iz rudnika je dosta nepovoljno za okolinu, skupo i opasno po zdravlje čovjeka. Sa druge strane, recikliranje se obavlja u dosta povoljnijim uvjetima, sa sobom nosi i određenu dozu opasnosti ali na kraju je recikliranje ipak prihvatljivije od samog iskapanja zlatne rude.

Da bi se recikliralo zlato iz elektroničkog otpada potrebna je upotreba teških strojeva, specijalno namijenjenih toj  vrsti posla. Dalje je potrebno uspostaviti kemijski laboratorij u kojem se odvijaju opasni kemijski procesi za uklanjanje zlata od drugih metala i elemenata koji u tom postupku nisu zanimljivi. Te na kraju peći u kojima se od zlatnog praga prave ingoti od zlata sa obilježjima koja govore o volumenu ili težini zlatne poluge, te čistoći zlata.

Koliko je iskopavanje zlata štetno za okolinu možemo i sami zaključiti znajući da su na nedavno održanom referendumu švicarci zabranili iskopavanje zlata u državi jer ono šteti okolišu. Zamislite, zemlja koja posjeduje ogromne količine zlata prikupljenog sa svih strana svijeta odbija da i sama iskapa zlato iz rudnika.

Kako otopiti zlato?

Prilikom recikliranja zlata, ili iskapanja zlatne rude te prerade rude u zlato bitan proces je kemijski otopiti zlato. Treba znati da je zlato rijedak metal, plemenit i veoma cijenjen. Prilikom dobivanja zlata iz rude potrebne su ogromne količine sirovine. Za jedan gram čistog zlata potrebno je više tona iskopane rudače iz koje se dobiva zlato.

Da bi izdvojili zlato iz sirovine te dobili traženu čistoću zlatnog komada potrebno je koristiti kemijski proces. Zbog svojih osobina zlato je veoma postojan metal, među ostalim i teško topljiv, antikorozivan i odličan provodnik. Da bi izdvojili zlato iz sirovine za preradu potrebno se koristiti dobro poznatom metodom otapanja zlata pomoću kiseline 'Aqua regia' ili prevedeno Zlatotopka.

Sama riječ zlatotopka govori nam o kakvoj tekućini je riječ. Naime zlatotopka je jedan od rijetkih kiselina 'spoj kiselina' koja može da otapa zlato. Zlatotopka je u biti spoj dviju kiselina, od kojih niti jedna ne može otopiti zlato samostalno – bez djelovanja druge kiseline.

Ako bi pokušali otopiti zlato u klorovodičnoj kiselini, od reakcije sa zlatom ne bi vidjeli ništa. Da bi dobili reakciju kakvu želimo uz klorovodičnu kiselinu dodajemo još i dušičnu kiselinu. Sada imamo spoj 'Aqua regia' kod nas poznat kao zlatotopka koji oksidira zlato i gradi kemijski spoj HAuCl4.

Ako smo zlatni komad uronili u određenu količinu zlatotopke možemo vidjeti reakciju kiseline sa zlatom. Naime, kroz neko vrijeme zlato će se rastopiti i 'nestati' u tekućini. Vađenje zlata iz tekućine koja ima kemijski sastav HAuCl4 je proces u kojem zapravo i dobivamo 99% čist zlatni prah. Izdvajanje atoma zlata iz zlatotopke se obavlja pomoćumetabisulfitnog praha, a kako točno izgleda proces pogledajte na videu. Na ovomlinku je detaljno prikazan postupak izdvajanja zlata iz zlatotopke.

Postupak obrade, izdvajanja zlata iz primjesa se može uraditi i u slučaju da se bavite recikliranjem zlata. Ukoliko imate reciklažni otpad, na primjer zlatom obložene metalne vodiče i slično, pomoću zaltotopke izdvajate zlato i proizvodite ga u čistoći 99% i više.

Rad sa kiselinama je opasan pa stoga treba biti oprezan i znati kako se rukuje s njima. Također se treba držati mjera opreza te imati odgovarajuću zaštitnu odjeću. Mjesto za rad treba biti opremljeno za rad sa opasnim kemikalijama.

Otkup zlata

Sam proces prodaje lomljenog zlata, starog nakita nije naročito kompliciran. Naime, otkupljivači žele što veće prinose zlata pa su se stoga i pobrinuli da što više olakšaju potencijalnim prodavačima kućnog zlata koje više nije potrebno.

Prvo što trgovac provjerava jeste to dali je ponuđeno zlato izvorno ili je riječ o krivotvorini. Ljudi koji se bave preprodajom zlata to lako ustanove, tako da sam postupak ne uključuje posebne vještine kod osobe koja prodaje zlato.

Ako se radi o izvornom 'pravom' zlatu sljedeće što se treba utvrditi jeste čistoća ponuđenog zlata. U većini slučajeva svaki zlatni nakit na sebi treba da ima oznaku čistoće, ipak nekada se oznaka teško može očitati, ili je polomljeni komad oštećen baš na mjestu gdje je trebala biti oznaka čistoće.

Čistoća zlata se označava u karatima, a karat predstavlja udio čistog zlata u nekoj leguri. Kako je zlato po svojim karakteristikama jako nezahvalan metal za obradu i postojanje, gotovo uvijek se prilikom izrade nakita ili nekih drugih zlatnih predmeta miješa sa drugim metalima. Zbog toga je veoma bitno odrediti oznaku čistoće, koja u biti govori koliki je udio čistog zlata u nekom predmetu.

Trgovac zlatom mora ustanoviti postotak čistog zlata jer je to podatak koji direktno utječe na cijenu predmeta koji mu nudite. Čistoća zlata se određuje pomoću 'zlatarskih' kiselina i kamena za testiranje čistoće zlata. Više na temu: kako odrediti čistoću zlata možete pročitati na linku.

Prilikom prodaje zlata cijenu određujete direktnom pogodbom. Vi kao prodavač pregovarate s potencijalnim kupcem te sklapate dogovor, vjerojatno na obostrano zadovoljstvo.

Zlatotopka ili Aqua regia

Najvažnija stvar u čitavoj priči o recikliranju zlata je poznavanje spoja koji zovemo zlatotopka. Engleska riječ za ovaj spoj je Aqua regia, a radi se o spoju kiselina koje otapaju zlato i još neke plemenite i vrijedne metale. Sama riječ zlatotopka govori o kakvoj kiselini se radi, a njeno postojanje je bitno zbog toga što je ovo jedini poznati spoj koji samostalno svojom reakcijom djeluje na atome zlata i razdvaja ih, nakon čega uz pomoć trećeg spoja iz zlatotopke dobijemo gotovo sto posto čisto zlato.

Djelovanje ove kemikalije na zlato ćemo kasnije detaljnije objasniti, a do tada pokušajte na internetu pronaći što više informacija o ovoj 'zlatnoj' tekućini.

recikliranje zlata pomoću zlatotopke

Reciklirati zlato iz elektronskog otpada

Zlato je skriveno unutar mnogih elektronskih komponenti, a sa malo znanja i volje moguće je pokrenuti pravi posao za reciklažu zlata. Postupak recikliranja zlata u biti nije tako lagan, ali je moguć i ako se dobro vodi veoma je isplativ.

Sirovine za recikliranje su: matične ploče iz računala, mobitela, telefona, audio opreme i slično, te ostale elektronske opreme poput vrhova kablova, raznih kartica i konektora.

Mobiteli i računari su najpoznatiji izvor za dobivanje zlata u svijetu. Pored rudnika zlata, postupak recikliranja donosi najveće prihode zlata u svijetu.

Prilikom proizvodnje elektronskih komponenti tvornice troše znatnu količinu zlata, te je stoga bitno po završetku radnog ciklusa te opreme reciklirati elemente potrebne za proizvodnju novih suvremenijih uređaja. Sam postupak recikliranja daleko je jeftiniji od iskapanja zlata iz rudnika te je reciklaža postala velik i unosan posao diljem svijeta.

Pored elektronike, poznate sirovine za reciklažu zlata su stari i polomljeni nakit, bilo da se radi o punom zlatu ili pozlati. Zlato možemo pronaći u medicini, medicinskoj opremi i slično.

Zlato u Matičnim pločama

Jedan od glavnih izvora za reciklažu zlata su matične ploče iz kućnih računala, mobilnih uređaja i slično. Gotovo svaki važniji kontakt u sebi sadrži određen procent zlata. Da bi spoj bio što bolji i sa što manje nepravilnosti u radu na njegovu površinu se elektroplatiranjem nanosi sloj zlata.

Spojevi koji u sebi sadržavaju određenu količinu zlata su: IDE konektori, PCI utori, PCIEx utori, AGP, ISA i slični utori. Pored ovih što smo naveli zlato sadrže memorijski utori, utori za procesore i slično.

U biti zlato se može pronaći u gotovo svakom važnom spoju nekog elektronskog sklopa. Da bi komponente neometano radile svaki kontakt je presvučen zlatnim slojem.

Važno je napomenuti da se zlato zbog svoje cjenovne vrijednosti koristi u minimalnim količinama, te da se prilikom recikliranja elektronskog otpada prije svega treba bazirati na separaciju dijelova. Prije procesa reciklaže svi dijelovi koji sadržavaju zlato trebaju biti odstranjeni od drugih elemenata, poput plastike, lima i sličnih materijala od kojih se sklapaju komponente.

Separacija dijelova je bitna i zbog toga što se zlato reciklira uz pomoć kiselina pa je veoma bitno da se izdvoje mogući zagađivači otopina koje služe kao otapalo za zlato. Kasnije ćemo pisati koje metode postoje za otapanje zlata sa površine drugog metala.