Mobiteli za reciklažu?
Prema nekim podacima u Hrvatskoj 'vrijedi i za
susjedne zemlje' se na godinu dana sakupi 4 kilograma električnog i elektroničkog
otpada po stanovniku. Ovaj prosjek za EU iznosi 14 kilograma otpada po glavi
stanovnika, no ono što je zanimljivo jeste to da se u hrvatskoj i susjednim
zemljama izvan EU taj otpad gotovo nikako ne reciklira.
Svijest o sakupljanju elektroničkog otpada,
očuvanju okoliša i velikoj energetskoj uštedi kod nas je još uvijek na
nezavidnoj razini. Ipak, ako se malo zamislimo i ponovno pročitamo naslov ovog
posta možemo vidjeti da nas ta lijenost i nemarnost za naš planet može koštati
na tisuće dolara, kuna, eura ili maraka … čega god na godinu dana ili manje.
Pored recikliranja elektroničkog otpada za
dobivanje zlata postoje mnoge druge sirovine koje donose novčani doprinos, a
koje propadaju ukoliko nisu valjano deponirane i na kraju reciklirane.
Ista izvješća govore kako se u hrvatsku na
godinu dana uveze ili se u njoj proizvede 73.000 tona elektroničkih uređaja,
dok je zabilježeno sakupljanje otpada od navedenih uređaja na godišnjoj razini
tek 5.700 tona.
U grubo računajući prema statističkim podacima
koji su dostupni, u hrvatskoj se na godinu dana propisno zbrine tek 1,29
kilograma elektroničkog otpada po stanovniku, što je manje od polovine ukupno
'razdužene' količine otpada po stanovniku na godinu dana.
Hrpa novca u otpadu…
Prikupljanje i recikliranje elektronskog i
elektroničkog otpada može biti veoma unosan posao. Naime, tona rabljenih
odbačenih mobitela 'oko 6000 komada' sadrži u sebi 3,5 kilograma srebra, 340
grama zlata, 140 grama paladija i 130 kilograma bakra.
Stručnjaci koji se bave problematikom zbrinjavanja
elektroničkog otpada izračunali su da jedna tona električnog i elektroničkog
otpada u sebi sadrži i preko 15.000 američkih dolara vrijedne metale. Elemente
poput plastike, stakla i slične nisu ni uzimali u obzir, iako se i oni daju
reciklirati.
