Što je točno elektronički otpad i zbog čega ga je dobro reciklirati?

Elektronički otpad je neformalno ali veoma popularno ime za sve elektroničke uređaje koji su na kraju svog radnog vijeka. Zbog štetnih kemijskih spojeva koje ovi uređaji sadrže u sebi oni se ubrajaju u kategoriju opasnih otpada, a kao takvi se odlažu u posebno propisane kontejnere i kasnije recikliraju u posebnim reciklažnim stanicama.

Kemijski spojevi koji se mogu pronaći u elektroničkom otpadu su: silicij, kadmij, arsen, olovo, živa, krom, berilij, fosfor i još neki drugi.

Kadmij se najčešće može pronaći u matičnim pločama osobnih računala, a matične ploče su usput najtraženija sirovina za recikliranje jer u sebi sadrži veliki procent zlata.

Olovo se često može pronaći u raznim monitorima, a svrha mu je smanjiti zračenje dok monitor radi.

Fosfor se pronalazi u katodnim cijevima, pa možemo zaključiti da se ovaj element može pronaći u gotovo svim starijim monitorima poznatim pod nazivom CRT.

Kako reciklirati elektronički otpad?

Sony Corporation tvrtka je došla na ideju da umjesto rastavljanja stare elektroničke opreme, tu istu uskladište u stare napuštene otvore rudnika. Neki od takvih otvora u sebe mogu primiti i do 70 milijardi računala, a kasnije bih se iz te takozvane urbane rude moglo vaditi metale poput bakra, zlata, željeza, stakla pa na posljetku bi se vadila i plastika i drugi nemetalni elementi.

Računala u sebi sadrže veći procent bakra nego ruda bakra. Za jednu tonu bakra potrebno je iskopati i preraditi 19 tona sirovine u obliku kamena koji je prekriven tim metalom.

Spomenuta ideja još uvijek stoji kao ideja, a sve dok se traže bolja rješenja za recikliranje otpada ono se i dalje obavlja rastavljanjem i sortiranjem dijelova koji se kasnije recikliraju.

Četiri metode koje se upotrebljavaju za recikliranje elektronskog otpada su:

-          Rastavljanje opreme, ručno odvajanje dijelova koji se mogu ponovno upotrijebiti u proizvodnji

-          Mehaničko uklanjanje, uklanjanje štetnih dijelova a zatim usitnjavanje i rezanje da bi se uklonili upotrebljivi dijelovi kao plastika i traženi metali

-          Spaljivanje i prečišćivanje, nakon što se spale gorivi dijelovi mogu se izdvojiti metali

-          Kemijski procesi, plemeniti metali mogu se ukloniti iz tiskanih ploča putem raznih kemijskih procesa. Jedan odnajpoznatijih kemijskih procesa za recikliranje zlata iz elektronskih elemenataje korištenje kemijskog spoja zlatotopka, ili kraljevska voda.

Cijena zlata, potraga za zlatom – recikliranje elektronskog otpada

Zlato je oduvijek bilo jedan od najcjenjenijih metala koje čovjek poznaje. Ovih dana cijena i potražnja za zlatom je u stalnom porastu a pretpostavka je da će taj trend nastaviti rasti.

Cijena zlata dovela je do toga da je recikliranje elektronike i ostalih uređaja koji sadržavaju zlato postalo isplativ posao. Recikliranje elektronike i elektroničkih uređaja isplativo je čak i ako se radi u 'kućnoj radinosti', odnosno manjem obimu.

Recikliranje zlata danas je tražen pojam na Internet. Dosta ljudi u ovoj krizi posežu za prodajom svog starog nakita, polomljenih ogrlica i slično, no međutim ima i onih malo spremnijih koji žele da od trgovine zlatom naprave biznis.

Naime, recikliranje elektronskog otpada i proizvodnja zlata iz njega može da bude veoma unosan posao.

Potražnja za zlatom postala je tako jaka da se o prodaji gotovog proizvoda uopće ne trebate brinuti. Vaš jedini problem jeste kako točno reciklirati otpad i dobiti zlato iz njega?.

Pokušajte pronaći odgovore na pitanja putem interneta ili nekih starih knjiga. Jedan link na kojem su objašnjene mnoge, ALI ne sve, stvari vezane uz prikupljanje otpada, separaciju, recikliranje zlata i prodaju zlata jeste www.goldinpc.com .

Ako želite pak malo detaljnije i konkretnije proučiti problematiku vezanu za reciklažu otpada i proizvodnju čistog zlata iz njega tada potražite i druge izvore po internetu. Starije knjige mogu biti veoma korisne ako se želite baviti ekstrakcijom zlata iz otpada.

Naime otapanje zlata sa drugih metala i 'nečistoća' izvodi se pomoću kiselina pa taj posao smatramo izrazito opasnim. Kiseline koje se koriste u otapanju zlata dosta dobro su poznate i služe isključivo za tu namjenu, no ipak zbog karakteristika tih kiselina treba biti veoma oprezan.

Najpoznatija kiselina za otapanje zlata zove se zlatotopka, ili na emgleskom Aqua regia. To je u biti mješavina dviju drugih kiselina koja odlično otapa zlato. Zanimljivo je da niti jedan od te dvije kiseline ne može otopiti zlato samostalno, tek u zajedničkom djelovanju kiseline reagiraju sa zlatom i razgrađuju ga u otopinu.

Dvije kiseline koje tvore zlatotopku ili carsku vodu su dušična i kloridna kiselina. Smjesa se sastoji od koncentracija dviju kiselina u omjeru 1:3.  Zlatotopka pored zlata može da služi i kao otapalo platine, te nekih drugih plemenitih metala. Potrebno je istaknuti da zlatotopka neće otopiti srebro, naime sa njim tvori netopljivi klorid.