Što je točno elektronički otpad i zbog čega ga je dobro reciklirati?

Elektronički otpad je neformalno ali veoma popularno ime za sve elektroničke uređaje koji su na kraju svog radnog vijeka. Zbog štetnih kemijskih spojeva koje ovi uređaji sadrže u sebi oni se ubrajaju u kategoriju opasnih otpada, a kao takvi se odlažu u posebno propisane kontejnere i kasnije recikliraju u posebnim reciklažnim stanicama.

Kemijski spojevi koji se mogu pronaći u elektroničkom otpadu su: silicij, kadmij, arsen, olovo, živa, krom, berilij, fosfor i još neki drugi.

Kadmij se najčešće može pronaći u matičnim pločama osobnih računala, a matične ploče su usput najtraženija sirovina za recikliranje jer u sebi sadrži veliki procent zlata.

Olovo se često može pronaći u raznim monitorima, a svrha mu je smanjiti zračenje dok monitor radi.

Fosfor se pronalazi u katodnim cijevima, pa možemo zaključiti da se ovaj element može pronaći u gotovo svim starijim monitorima poznatim pod nazivom CRT.

Kako reciklirati elektronički otpad?

Sony Corporation tvrtka je došla na ideju da umjesto rastavljanja stare elektroničke opreme, tu istu uskladište u stare napuštene otvore rudnika. Neki od takvih otvora u sebe mogu primiti i do 70 milijardi računala, a kasnije bih se iz te takozvane urbane rude moglo vaditi metale poput bakra, zlata, željeza, stakla pa na posljetku bi se vadila i plastika i drugi nemetalni elementi.

Računala u sebi sadrže veći procent bakra nego ruda bakra. Za jednu tonu bakra potrebno je iskopati i preraditi 19 tona sirovine u obliku kamena koji je prekriven tim metalom.

Spomenuta ideja još uvijek stoji kao ideja, a sve dok se traže bolja rješenja za recikliranje otpada ono se i dalje obavlja rastavljanjem i sortiranjem dijelova koji se kasnije recikliraju.

Četiri metode koje se upotrebljavaju za recikliranje elektronskog otpada su:

-          Rastavljanje opreme, ručno odvajanje dijelova koji se mogu ponovno upotrijebiti u proizvodnji

-          Mehaničko uklanjanje, uklanjanje štetnih dijelova a zatim usitnjavanje i rezanje da bi se uklonili upotrebljivi dijelovi kao plastika i traženi metali

-          Spaljivanje i prečišćivanje, nakon što se spale gorivi dijelovi mogu se izdvojiti metali

-          Kemijski procesi, plemeniti metali mogu se ukloniti iz tiskanih ploča putem raznih kemijskih procesa. Jedan odnajpoznatijih kemijskih procesa za recikliranje zlata iz elektronskih elemenataje korištenje kemijskog spoja zlatotopka, ili kraljevska voda.

Stručnjaci za reciklažu govore - Zlato je u otpadu!?!

Količina zlata u elektronskom otpadu je čak i do pedeset puta veća od one koja se može dobiti iz rude zlata. Ove podatke donose stručnjaci za reciklažu zlata iz električnog otpada.

Zbrinjavanje otpada postaje milijunski posao. Sirovine koje su skrivene u istrošenom elektronskom otpadu potrebne su za proizvodnju novih uređaja. Potražnja za suvremenim elektronskim uređajima i gadgetima sve je veća, pa se pretpostavlja da će i korištenje zlata u proizvodnji ići prema gore.

Godišnje se proizvede oko 1.3 milijarde mobitela, a samo njih 10% završi u odlaganju za reciklažu. Ovaj podatak govori da ljudi godišnje bacaju od 20 do 22 tone zlata u smeće a da toga nisu ni svjesni.

Jeste li znali da prosječan korisnik mijenja svoje računalo svake dvije godine?

Da je u 1998. godini u Americi bačen 21 milijun osobnih računala, dok se za 2005. godinu predviđa brojka od 315 milijuna?

Velike tvrtke su došle do spoznaje da im se više isplati reciklirati i dolaziti do sirovina iz starih računala i hardvera nego kupovati nove (posljednja istraživanja su pokazala da recikliranje štedi Americi najmanje 240 milijardi dolara godišnje).

Elektronički otpad trenutno predstavlja jednu četvrtinu svjetskog otpada - taj se broj povećava svake tri godine za 30%, a samo je 10% propisno reciklirano. Zato je Udruga za očuvanje okoliša (EPA) sklopila ugovor s većim proizvođačima hardvera, pokrenula akciju 'Plug-In To Recycling', te omogućila kompjuterašima jeftino recikliranje.

Kako se mjeri zlato?

Za SI jedinice težina zlata se izražava u gramima ili kilogramima. Osim navedenih mjera dosta često se upotrebljavaju jedinice unca ili fina unca. Fina unca ili Troy ounce je dobila ime po jedinici mase koja se koristila u srednjem vijeku na pijacama u francuskom Trojsu.

1 fina unca u sebi sadrži 31,1034768 grama

32,15 fini unci tvore 1 kilogram

Oznake za čistoću zlata, vrste zlata, kako prepoznati zlato?

Svi su čuli za zlato a većina zna da postoji i bijelo zlato. Ipak, malo tko zna objasniti što je to bijelo zlato?

Bijelo zlato je naziv legure koja u konačnici ima bijelu boju. Znamo da je zlato žute boje, te da se nakit izrađuje od legure zlata i nekog drugog plemenitog ili običnog metala. Isto to vrijedi i za bijelo zlato. U biti bijelo zlato je legura čistog zlata i nekog metala koji će kasnije dati bijelu boju kakvu vidimo.

Bijela boja zlata slična je srebrenoj boji samo malo tamnija, možda više mat boja. Bijelo zlato kao i 'obično' varira, odnosno postoje razne mješavine zlata i nekih metala. Imamo na primjer leguru bijelog zlata koja se sastoji od mješavine zlata i nikla, a koja ima čvrstu strukturu pogodnu za izradu karika, pinova i slično. Na primjer ako zlato pomiješamo sa paladijem tada imamo mekan i savitljiv metal idealan za oblikovanje u nakitu i kao podloga za drago kamenje.

Vrijednost bijelog zlata

Cijena odnosno vrijednost bijelog zlata odražava se kao i kod 'običnog' žutog zlata, po udjelu čistog zlata u leguri. Kako smo već napisali u tekstu iznad, bijelo zlato je legura zlata i nekog bijelog plemenitog ili običnog metala. Ako želimo procijeniti vrijednost zlata u nekom komadu potrebno je da znamo ukupnu masu komada i udio čistog zlata u njemu. Ukoliko se radi o nakitu tada se obični negdje na poleđini nalazi oznaka čistoće zlatnog komada, pa je lako procijeniti njegovu vrijednost. Ipak, ukoliko je oznaka oštećena, ili je uopće nema tada se radi test sa kiselinama koji nam pokazuje o kojoj čistoći zlata je riječ.

Oznake za čistoću zlata

Oznake za čistoću zlata u biti nam govore koliki je udio čistog zlata u nekoj leguri. Imamo da na primjer zlatni komad sa oznakom 585 u sebi sadrži 58,5% čistog zlata. Ukoliko želimo izračunati vrijednost tog komada potrebno ga je izvagati, i od te težine uzeti 58,5% vrijednosti te to pomnožiti sa cijenom zlata po gramu.  

Informirajte se prije nego ponudite zlato na otkup

Prije nego svoje zlato ponudite za otkup potrebno je da znate neke činjenice. Stanje na tržištu, konkurencija među otkupljivačima i procjena zlata su stavke koje vas zanimaju. Da bi izbjegli prevaru, odnosno da dobijete fer cijenu za svoje zlato potrebno je da i sami znate nešto o tržištu zlata u svijetu.

Naime, zlato se smatra jednim od najboljih 'čuvara vrijednosti' neke države, banke, ili osobne vrijednosti neke osobe. Kroz povijest se pokazalo da je zlato daleko stabilniji nosilac valute nego papirnati novac, ili kovanice od nekog ne plemenitog metala.

Stari zlatni novac 'kovanice' koji se upotrebljavao još u 19. i 20. Stoljeću i danas ima vrijednost zlata od kojeg je izrađen, dok je papirnati novac tih starih država propao u trenutku kada i same države.

Trgovci koji se bave otkupom zlata poznaju dinamiku i psihu ljudi koji prodaju svoje komade zlata. Oni znaju da se osoba u pravilu odluči na prodaju zlata u trenutku velike nevolje. Ovo naglašavamo iz razloga što ljudsku nevolju otkupljivači žele da maksimalno iskoriste. Ukoliko ste došli da prodate dio zlatnog nakita, a usput i rekli otkupljivaču da vam je žurba za novac, tada ste lagana meta za 'pljačku'. Ovo posebno vrijedi za osobe koje u biti niti ne poznaju vrijednost imovine 'zlata' koju prodaju.

Da se razumijemo, trgovci rade svoj posao i ne treba ih kriviti što žele da ugrabe bolju priliku. Ako ima pokažete da ste naivni oni će to iskoristiti, isto tako ukoliko trgovci vide da razgovaraju i pregovaraju sa osobom koja je upoznata sa tematikom, trgovina će proći mnogo profesionalnije i poštenije za obadvije stranke.

Kada nudite svoje zlato za otkup ne pokazujte slabosti u smislu da vam se žuri sa prodajom, ili da niti ne znate o kojoj vrijednosti zlata se radi. U principu, vrijednost zlata koje imate možete i sami unaprijed izračunati, a ona manja razlika koja se može javiti između te cijene i ponuđene za otkup jeste zarada otkupljivača.

Ako prodajete zlatne kovanice, novac trebate biti svjesni da cijenu ne određuje samo težina i čistoća zlata od kojih su izrađeni spomenuti predmeti. Numizmatičari takve predmete, starije kovanice i zlatnike, te dukate posebno vrednuju. Zbog ovoga je bitno prvo se obratiti nekom od numizmatičara i tražiti ponudu prije nego se obratite otkupljivaču zlata.

Cijena zlata, potraga za zlatom – recikliranje elektronskog otpada

Zlato je oduvijek bilo jedan od najcjenjenijih metala koje čovjek poznaje. Ovih dana cijena i potražnja za zlatom je u stalnom porastu a pretpostavka je da će taj trend nastaviti rasti.

Cijena zlata dovela je do toga da je recikliranje elektronike i ostalih uređaja koji sadržavaju zlato postalo isplativ posao. Recikliranje elektronike i elektroničkih uređaja isplativo je čak i ako se radi u 'kućnoj radinosti', odnosno manjem obimu.

Recikliranje zlata danas je tražen pojam na Internet. Dosta ljudi u ovoj krizi posežu za prodajom svog starog nakita, polomljenih ogrlica i slično, no međutim ima i onih malo spremnijih koji žele da od trgovine zlatom naprave biznis.

Naime, recikliranje elektronskog otpada i proizvodnja zlata iz njega može da bude veoma unosan posao.

Potražnja za zlatom postala je tako jaka da se o prodaji gotovog proizvoda uopće ne trebate brinuti. Vaš jedini problem jeste kako točno reciklirati otpad i dobiti zlato iz njega?.

Pokušajte pronaći odgovore na pitanja putem interneta ili nekih starih knjiga. Jedan link na kojem su objašnjene mnoge, ALI ne sve, stvari vezane uz prikupljanje otpada, separaciju, recikliranje zlata i prodaju zlata jeste www.goldinpc.com .

Ako želite pak malo detaljnije i konkretnije proučiti problematiku vezanu za reciklažu otpada i proizvodnju čistog zlata iz njega tada potražite i druge izvore po internetu. Starije knjige mogu biti veoma korisne ako se želite baviti ekstrakcijom zlata iz otpada.

Naime otapanje zlata sa drugih metala i 'nečistoća' izvodi se pomoću kiselina pa taj posao smatramo izrazito opasnim. Kiseline koje se koriste u otapanju zlata dosta dobro su poznate i služe isključivo za tu namjenu, no ipak zbog karakteristika tih kiselina treba biti veoma oprezan.

Najpoznatija kiselina za otapanje zlata zove se zlatotopka, ili na emgleskom Aqua regia. To je u biti mješavina dviju drugih kiselina koja odlično otapa zlato. Zanimljivo je da niti jedan od te dvije kiseline ne može otopiti zlato samostalno, tek u zajedničkom djelovanju kiseline reagiraju sa zlatom i razgrađuju ga u otopinu.

Dvije kiseline koje tvore zlatotopku ili carsku vodu su dušična i kloridna kiselina. Smjesa se sastoji od koncentracija dviju kiselina u omjeru 1:3.  Zlatotopka pored zlata može da služi i kao otapalo platine, te nekih drugih plemenitih metala. Potrebno je istaknuti da zlatotopka neće otopiti srebro, naime sa njim tvori netopljivi klorid.

Koliko zlata mogu dobiti iz kompjuterskog otpada?

Količina elektroničkog i elektronskog otpada se povećava iz godine u godinu, proporcionalno napretku tehnologije i naše sve veće ovisnosti o raznim elektronskim pomagalima.

Svi želimo posjedovati novi računar sa novim komponentama, kao i mobitele ili neki od tableta koji je predstavljen publici. Svi spomenuti uređaji u sebi sadrže određenu količinu čistog zlata, a pored zlata u njima se mogu pronaći i drugi metali, plemeniti metali i na kraju vrijedni metali.

Svaki dio elektronskog otpada sadržava materijale koji se mogu reciklirati, a zbog industrijskih zahtjeva u proizvodnji veoma je bitno da se ti materijali odvoje, grupišu, recikliraju te ponovno upotrijebe u proizvodnji.

Recikliranje elektronskog i elektroničkog otpada od velikog je financijskog značaja. Da bi imali predodžbu o potrebi recikliranja zlata evo jedne zanimljive činjenice.

Jedna metrička tona elektroničkog otpada koji je sakupljen iz osobnih računala u sebi sadrži više zlata nego 17 tona zlatne rude.

Metali koje možemo pronaći u starim računalima su: aluminij, antimon, arsen, barij, berilij, kadmij, krom, kobalt, bakar, zlato, željezo, olovo, mangan, živa, paladij, srebro, cink i još neki.

Mnogi od ovih metala su opasni za okoliš i zdravlje čovjeka poput arsena, kobalta, olova, žive i selena.

Ako pričamo o recikliranju računala i računalne opreme potrebno je znati da matična ploča, procesorski čip, razne grafičke, mrežne i zvučne kartice u sebi sadrže velike količine zlata, srebra i još nekih vrijednih metala. Kada kažemo velike količine zlata, tada mislimo na poređenju sa ostalim komponentama računala poput monitora, naponske jedinice i slično.

Jedna metrička tona elektroničkog otpada (procesorski čipova, matičnih ploča, raznih kartica) u sebi sadrži između 80 i 1500 grama zlata. Pored zlata u toj količini elektronskog otpada može se pronaći između 160 i 210 kilograma bakra, koji je također veoma tražen metal.

Tona elektronskog otpada sadrži više zlata nego tona rude zlata

Tona rude zlata prema nekim procjenama u prosjeku u sebi sadrži tek 5 grama čistog zlata. Elektronski otpad za reciklažu u prosjeku sadrži između 40 i 60% više zlata. Da budemo precizniji, tona mikročipova koji se koriste u preciznoj elektronici u sebi sadrži oko 200 grama čistog zlata. Još više zlata se može pronaći u toni mobitela, negdje oko 300 grama.

Ovi detalji nam govore da recikliranjem određene mase elektronskog otpada možemo dobiti oko 50% više zlata nego da recikliramo istu količinu 'masu' rude zlata.

Da bi se proizveo bilo koji dio elektronske opreme potrebno je koristiti neki od vrijednih i plemenitih metala. Procjenjuje se da se na godinu iskoristi više od 320 tona zlata u proizvodnji elektronike poput osobnih računala, mobitela, fiksnih telefona, navigacijskih uređaja i slično. Ta vrijednost prelazi 16 milijardi dolara, a samo se 15% te vrijednost na kraju reciklira. Sve ostalo 'propadne' u primitivnim reciklažama koje rade izvan granica zakona u nepovoljnim radnim uvjetima ne prijavljujući zaradu, ili obrt uopće.

Recikliranje zlata je u današnje vrijeme postalo veoma popularno i unosno kao posao. Naime, iskopavanje zlata iz rudnika je dosta nepovoljno za okolinu, skupo i opasno po zdravlje čovjeka. Sa druge strane, recikliranje se obavlja u dosta povoljnijim uvjetima, sa sobom nosi i određenu dozu opasnosti ali na kraju je recikliranje ipak prihvatljivije od samog iskapanja zlatne rude.

Da bi se recikliralo zlato iz elektroničkog otpada potrebna je upotreba teških strojeva, specijalno namijenjenih toj  vrsti posla. Dalje je potrebno uspostaviti kemijski laboratorij u kojem se odvijaju opasni kemijski procesi za uklanjanje zlata od drugih metala i elemenata koji u tom postupku nisu zanimljivi. Te na kraju peći u kojima se od zlatnog praga prave ingoti od zlata sa obilježjima koja govore o volumenu ili težini zlatne poluge, te čistoći zlata.

Koliko je iskopavanje zlata štetno za okolinu možemo i sami zaključiti znajući da su na nedavno održanom referendumu švicarci zabranili iskopavanje zlata u državi jer ono šteti okolišu. Zamislite, zemlja koja posjeduje ogromne količine zlata prikupljenog sa svih strana svijeta odbija da i sama iskapa zlato iz rudnika.

Elektroliza ili Millerov postupak za dobivanje zlata?

Elektrolitička rafinacija jedan je od najpoznatijih postupaka za dobivanje zlata.

Najčišće zlato se dobiva elektrolizom 'Wohlwillovim' postupkom. Jednostavne elektrolitičke ćelije su staklene ili porculanske posude. Anode su od onečišćenog zlata finoće najmanje 950, težine 12 kg i mjera 280x230x12 mm, a katode od valjanog zlatnog lima finoće 999,9 i mjera 300x75x0,25mm.

Ćelija se puni otopinom elektrolita koja u litri sadrži 50-100 g zlata u obliku iona (AuCl4) te jednaku masu solne kiseline. Temperaturu elektrolita treba održavati na 60-70C. Zlato sa anode otapa se prevođenjem u ion (AlCl4), a na katodi se taloži kao metal:

Anoda; Au+4Cl-(AuCl4)-+3e (3)

Katoda: (AuCl4)-+3e Au+4Cl- (4)

Solna kiselina igra važnu pri otapanju anode. Kad otopina elektrolita ne bi bila zakiseljena, na anodi bi se izdvajao klor.

Strujni potencijal između elektroda iznosi do 2V, a gustoća struje do 1900 A/m2. Ovako velikom gustoćom struje sprečava se velika količina nakupina zlata u otopini elektrolita za vrijeme rafinacije. Pri tako velikoj gustoći struje katoda je gruba, ali vrlo kompaktna. Anode se lijevaju tanje na donjem kraju i na rubovima, kako bi se mogle iskoristiti i trošiti što je moguće dulje, ali se elektroliza prekida kada se otprilike 90% materijala anode otopi. Da bi se spriječila polarizacija anode srebrnim kloridom nastalim pri otapanju anode i reakciji srebra sa solnom kiselinom (zbiva se samo ako je udio srebra u metalnoj anodi 5% i veći), elektrode se katkad priključuju na pulsirajuću istosmjernu struju.

Kako se samo zlato iz anode taloži na katodi, dok se srebro i ostali metali elektrolitički samo otapaju, s vremenom se koncentracija zlata u otopini znatno smanji. Da bi se nadoknadio taj gubitak, dodaje se elektrolit visoko koncentrirane otopine zlatnog (III) klorida ili se elektrolit potpuno zamijeni. Zamjena elektrolita primjenjuje se kada zlato sadrži platinske metale, a elektroliza se provodi dotle dok koncentracija platine i paladija u elektrolitu ne poraste do 60 g/dm3.

Nešto zlata zajedno s iridijem, osmijem i rutenijem može se naći u mulju srebrnog klorida koji se taloži u okolici anode. Ti su metali i zlato dospjeli u mulj mehaničkim otkidanjem s anode. Nakon obradbe srebrnog klorida cinkom uz dodatak male količine sumporne kiseline, pri čemu nastaje cinkov klorid i metalno srebro, izliveno će srebro sadržavati zlato, a ono se može dobiti iz anodnog mulja pri rafinaciji tog srebra.

Katode od čistog zlata uklanjaju se iz ćelija za rafinaciju svakih 48 sati, peru se, tale u indukcijskoj peći i lijevaju u poluge. Od tako rafiniranog zlata 10% se upotrebljava za izradu novih katoda i vraća ponovo u proces. 

Elektrolitičkirafinirano zlato ima vrlo veliku čistoću (prosječan je udio zlata 99,95-99,98%). Pomoću ovog se postupka, iako se njima dobiva manje čisto zlato, daje prednost pred elektrolitičkim zbog toga što kraće traje. Rafinacija Millerovim postupkom završena je za jedan dan, a na elektrolizi zlato se danima zadržava u rafineriji, te mu se tako usporava optjecaj i prodaja. Premda se elektrolizom dobiveno zlato finoće 999,9 može upotrijebiti za novčarske svrhe, ono se uglavnom upotrebljava u industriji i znanosti. Za dobivanje zlata veće finoće nije dovoljna jednostavna elektrolitička ili kemijska rafinacija. Uzastopnom elektrolizom može se proizvesti zlato finoće 999,99, a finoća 999,999 ostvarljiva je tek ekstrakcijom otapalima i zonskim taljenjem.

Većina rafinerija u svijetu proizvodi zlato finoće 996, dok je rusko finoće 999. Taj je stupanj čistoće zlata dovoljan za lijevanje u zlatne poluge koje se čuvaju kao monetarna podloga. Male zlatne poluge uobičajene u trgovini zlatom teške su 12,5 kg i oblika su malih opeka. Površina zlatnih poluga ponuđenih na prodaju mora biti besprijekorna, bez ikakvih pukotina, lomova ili ogrebotina. Rastaljeno zlato, temperature nešto više od tališta, lijeva se u kalupe koji su s unutrašnje strane obloženi tankim slojem čađe. Prilikom hlađenja prelazi se po rastaljenoj površini reducirajućim plamenom da bi se spriječila oksidacija neznatnih količina srebra. Tijekom lijevanja poluga uzimaju se probe radi točnog određivanja finoće. Kad poluge odgovaraju postavljenim zahtjevima, obilježavaju se žigom s brojem, finoćom i nazivom rafinerije.

Kako otopiti zlato?

Prilikom recikliranja zlata, ili iskapanja zlatne rude te prerade rude u zlato bitan proces je kemijski otopiti zlato. Treba znati da je zlato rijedak metal, plemenit i veoma cijenjen. Prilikom dobivanja zlata iz rude potrebne su ogromne količine sirovine. Za jedan gram čistog zlata potrebno je više tona iskopane rudače iz koje se dobiva zlato.

Da bi izdvojili zlato iz sirovine te dobili traženu čistoću zlatnog komada potrebno je koristiti kemijski proces. Zbog svojih osobina zlato je veoma postojan metal, među ostalim i teško topljiv, antikorozivan i odličan provodnik. Da bi izdvojili zlato iz sirovine za preradu potrebno se koristiti dobro poznatom metodom otapanja zlata pomoću kiseline 'Aqua regia' ili prevedeno Zlatotopka.

Sama riječ zlatotopka govori nam o kakvoj tekućini je riječ. Naime zlatotopka je jedan od rijetkih kiselina 'spoj kiselina' koja može da otapa zlato. Zlatotopka je u biti spoj dviju kiselina, od kojih niti jedna ne može otopiti zlato samostalno – bez djelovanja druge kiseline.

Ako bi pokušali otopiti zlato u klorovodičnoj kiselini, od reakcije sa zlatom ne bi vidjeli ništa. Da bi dobili reakciju kakvu želimo uz klorovodičnu kiselinu dodajemo još i dušičnu kiselinu. Sada imamo spoj 'Aqua regia' kod nas poznat kao zlatotopka koji oksidira zlato i gradi kemijski spoj HAuCl4.

Ako smo zlatni komad uronili u određenu količinu zlatotopke možemo vidjeti reakciju kiseline sa zlatom. Naime, kroz neko vrijeme zlato će se rastopiti i 'nestati' u tekućini. Vađenje zlata iz tekućine koja ima kemijski sastav HAuCl4 je proces u kojem zapravo i dobivamo 99% čist zlatni prah. Izdvajanje atoma zlata iz zlatotopke se obavlja pomoćumetabisulfitnog praha, a kako točno izgleda proces pogledajte na videu. Na ovomlinku je detaljno prikazan postupak izdvajanja zlata iz zlatotopke.

Postupak obrade, izdvajanja zlata iz primjesa se može uraditi i u slučaju da se bavite recikliranjem zlata. Ukoliko imate reciklažni otpad, na primjer zlatom obložene metalne vodiče i slično, pomoću zaltotopke izdvajate zlato i proizvodite ga u čistoći 99% i više.

Rad sa kiselinama je opasan pa stoga treba biti oprezan i znati kako se rukuje s njima. Također se treba držati mjera opreza te imati odgovarajuću zaštitnu odjeću. Mjesto za rad treba biti opremljeno za rad sa opasnim kemikalijama.