Sam proces prodaje lomljenog zlata, starog nakita nije naročito kompliciran. Naime, otkupljivači žele što veće prinose zlata pa su se stoga i pobrinuli da što više olakšaju potencijalnim prodavačima kućnog zlata koje više nije potrebno.
Prvo što trgovac provjerava jeste to dali je ponuđeno zlato izvorno ili je riječ o krivotvorini. Ljudi koji se bave preprodajom zlata to lako ustanove, tako da sam postupak ne uključuje posebne vještine kod osobe koja prodaje zlato.
Ako se radi o izvornom 'pravom' zlatu sljedeće što se treba utvrditi jeste čistoća ponuđenog zlata. U većini slučajeva svaki zlatni nakit na sebi treba da ima oznaku čistoće, ipak nekada se oznaka teško može očitati, ili je polomljeni komad oštećen baš na mjestu gdje je trebala biti oznaka čistoće.
Čistoća zlata se označava u karatima, a karat predstavlja udio čistog zlata u nekoj leguri. Kako je zlato po svojim karakteristikama jako nezahvalan metal za obradu i postojanje, gotovo uvijek se prilikom izrade nakita ili nekih drugih zlatnih predmeta miješa sa drugim metalima. Zbog toga je veoma bitno odrediti oznaku čistoće, koja u biti govori koliki je udio čistog zlata u nekom predmetu.
Trgovac zlatom mora ustanoviti postotak čistog zlata jer je to podatak koji direktno utječe na cijenu predmeta koji mu nudite. Čistoća zlata se određuje pomoću 'zlatarskih' kiselina i kamena za testiranje čistoće zlata. Više na temu: kako odrediti čistoću zlata možete pročitati na linku.
Prilikom prodaje zlata cijenu određujete direktnom pogodbom. Vi kao prodavač pregovarate s potencijalnim kupcem te sklapate dogovor, vjerojatno na obostrano zadovoljstvo.
Čitala sam jednom da se u mobitelima može naći zlata, također sam dobar članak pročitala ovdje.
ReplyDelete