Friday, July 6, 2012

Kako reciklirati zlato iz elektroničkog otpada?

Zlato je neizostavan element u procesu proizvodnje suvremenih elektroničkih uređaja. Kada kažemo suvremenih elektroničkih uređaja mislimo i na one uređaje proizvedene osamdesetih pa na ovamo. Čak što više, veća količina zlatnog sadržaja može se pronaći u starijim uređajima nego o novijim, a razlog tome je tehnologija proizvodnje, odnosno njezin napredak i preciznija izrada.




Preciznost u izradi elektronike dovela je do toga da se zlato može iskoristiti u što boljem ( ekonomski opravdanom ) omjeru i sa što manje škarta. To je glavni razlog zbog kojeg se u starijim uređajima može pronaći veća količina zlata ili drugih plemeniti i vrijednih metala.



Glavnu razliku u količini zlata po jedinici težine ili komadu, pa i po volumenu možemo uočiti u proizvodnji procesorskih čipova. Naime, stari procesori koji su se koristili u osobnim računalima krajem osamdesetih, i početkom devedesetih u sebi sadržavaju znatno veću količinu zlata od ovih novijih generacija procesora. Tako imamo da jedan procesor oznake 486 u sebi može da krije od 0.5 do čak 1 grama zlata po jedinici, dok današnji više-jezgreni procesori jedva da vrijede reciklirati.



Isto vrijedi za gotovo svaki elektronički uređaj.



Recikliranje zlata iz elektroničkog otpada u biti još nije ni doživjelo svoj vrhunac. Tek sada, dok ovo pišemo taj proces zaživljava, i ide ka tome da se u što većoj mjeri ljudi usmjere recikliranju umjesto otkopavanju zlata iz rudnika.



Sam proces reciklaže je dobar za očuvanje naše planete, očuvanje okoliša a dosta je jeftiniji. Ekonomska računica je u biti glavna stavka koja ide u korist recikliranju.



Da bi se proizveo i prodao bilo koji elektronički uređaj, on treba da zamijeni neki stari već korišteni. U tom krugu do izražaja dolazi recikliranje starih elektroničkih uređaja. Uzmimo u obzir da je za proizvodnju i novog i starog uređaja bilo neophodno koristiti zlato, srebro, plastiku, bakar isl.. pa imamo veoma jednostavan primjer potrebe za recikliranjem dotrajalog elektroničkog otpada.



Postupak recikliranja starog elektroničkog otpada nije lagan, no ukoliko se shvati kao unosan posao nije puno niti rizičan a u najmanju ruku je dosta dobro isplativ. Glavna sirovina su otpadni materijali. Dakle kao sirovinu kupujete uređaje i komponente koje ljudima više nisu potrebne. U većini slučajeva zastarjele i pokvarene stvari ljudi bacaju, a ako im osposobite adekvatno mjesto za odlaganje takvog otpada imate potencijalno osiguranu mrežu nabavke sirovine.



Prikupljeni materijal treba da se pregleda, te da se uradi separacija. Plastični dijelovi se, logično trebaju da odvoje od metala, raznih limeni komada, stakla, i štampanih ploča. Ukoliko idete na kompletnu reciklažu i sakupljate sve materijale tada se separacija odvija detaljno. Svaki materijal treba de se grupiše po svojim karakteristikama i sastavu. Zlato je tek jedna stavka, doduše najvrjednija, u procesu recikliranja, no za pravi posao treba se okrenuti prikupljanju bakra, aluminija, paladija, platine i slično.



Pošto govorimo o recikliranju zlata u ovom koraku ćemo kao primjer navesti baš taj element. Kada su svi materijali grupisani možemo krenuti sa recikliranjem zlatnih dijelova, odnosno pozlaćenih jer se u elektroničkom otpadu teško može pronaći čisto zlato. Zlato se uvijek nanosi kao slij na neki bazni metal, tek u rijetkim slučajevima i kao čisto zlato, u nekim posebnim čipovima ili procesorima. Kada se prikupe svi dijelovi sa pozlatom potrebno je pristupiti procesu izdvajanja čistog zlata iz njih.



U ovom koraku morate biti oprezni. Potrebno je koristiti kiseline, a prema tome i pridržavati se nekih osnovnih pravila. Prostor u kojem radite treba da bude propisno ventiliran, i prozračan. Za rad koristite odijelo koje štiti od mogućeg dodira sa kiselinom, zaštitne naočale i gumene rukavice. Čitav proces izdvajanja zlata treba da se odvija sa alatima posebno rađenim za korištenje u laboratorijima. Posuda u kojoj se otapa i izdvaja zlato treba da bude od stakla, kakve se i koriste za rad sa kemikalijama, a sve ostale radnje prilagoditi pravilima struke.



Dijelovi koji u sebi sadrže zlato trebaju da se obrade u mješavini dviju kiselina koja se naziva zlatotopka. Naziv je dobila baš po tome što topi zlato, a jedna je od rijetkih mješavina koje to mogu. Zlato je plemeniti metal a to znači da je jako otporan na koroziju i ostale 'napade' iz okoline pa tako ima i jaku otpornost na djelovanje sa kiselinama. Ipak, zlatotopka svojim kemijskim djelovanjem odlično rastapa zlato.



Rastopljeno zlato, i bazni metal se rastopi te atomi zlata ostaju 'zarobljeni' u tekućini. U ovom koraku bitno je zlato vratiti u kruto stanje, odnosno potrebno je atome zlata spojiti da bi dobili količinsku vrijednost tog elementa.



Da bi zlato vratili iz tekućeg medija u stanje u kojem nam je i potrebno koristimo sodium metabisulfit. To je bijela praškasta tvar koja u zlatotopki djeluje sa atomima zlata te ih sakuplja izvan tekućine. Tom reakcijom zlato koje se formira pravi talog na dnu staklenke koji još uvijek ne izgleda kao zlato. Ipak, kada se talog obradi, te na kraju rastopi kao produkt imamo 24 karatno zlato u jednom komadu.






Na videu možete primijetiti i dodavanje leda u zlatotopku, što se radi da bi se spriječilo naglo povećanje temperature ( ključanje ) tekućine prilikom djelovanja sa sodium metabisulfitom.



Još jednom obratite pozornost i na opremu za rad te laboratorij u cijelosti. Važno je istaknuti da se radi o dosta opasnom procesu te ako niste spremni da se pridržavate osnovnih mjera opreza bolje da posao prepustite nekom drugom.

No comments:

Post a Comment